MENI

Mogu li automobili sa uklonjenim DPF filterom da prođu tehnički

Problemi sa DPF-om muče mnoge savremenije dizelaše. Zamena je skupa, pa ih vlasnici neretko uklanjaju. U svim razvijenim zemljama zabranjena je vožnja dizelaša kojem je skinut DPF. Najavljene kontrole na tehničkom pregledu su i u Srbiji zabrinule mnoge vlasnike.

Bar u sledeće tri godine vozači mogu biti mirni. Naime, u sledeće tri godine će se na tehničkom pregledu kontrolisati da li je skinut DPF (i/ili katalizator), ali će se vlasnici automobila sa uklonjenim DPF-om u te tri godine samo upozoravati, odnosno moći će da prođu tehnički bez problema. Tek nakon ovog prelaznog perioda umesto upozorenja neće moći da prođu tehnički.

Zašto se uopšte skida DPF filter?

DPF, DPF filter, filter čestica, filter čestica čađi, FAP… Zovimo ga kako želimo, ali on zadaje velike glavobolje brojnim vlasnicima dizelaša, i novijih i starijih, bez obzira na marku i model. Ovaj problem je izuzetno kompleksan.

Bez tog filtera dizelaši ne bi mogli da ispune Euro 5 ili Euro 6 standard. Njegov zadatak je da skuplja otrovne čestice čađi iz izduvnih gasova. Kada ih dovoljno nakupi ta čađ se spaljuje, a pepeo koji nije opasan se izbacuje napolje. Čitav proces je automatizovan, mada se od vozača traži da ne gasi motor ukoliko je započeo taj proces spaljivanja (tzv. regeneracije DPF-a) ili da povremeno izlazi na otvoren put (poželjno auto put) i da vozi npr. petnaest minuta do pola sata brzinom od najmanje 80 km/h, pri čemu ne sme da spušta obrtaje ispod 3.000 o/min.

Dakle, u teoriji ne deluje komplikovano, ali praksa je pokazala da princip funkcionisanja ovog filtera bukvalno obesmišljava posedovanje dizel automobila ukoliko uglavnom vozite po gradu, u gužvi, sa mnogo kratkih destinacija. I sami proizvođači to nerado priznaju, mada ne direktno, već za gradske uslove savetuju svoje male turbo benzince.

Skidanje DPF filtera je masovna pojava. Ne samo u Srbiji, nego u čitavoj Evropi. Ali tamo je to protivzakonito i mogu ozbiljno da vas kazne ako vas uhvate. Upravo tako - AKO vas uhvate. Problem je u tome što u Evropi niko više ne odseče DPF i umesto njega prosto zavari komad cevi.

Kako u Engleskoj prolaze tehnički sa skinutim DPF-om?

DPF se skine, napravi se otvor sa gornje strane (ili one strane koja je teže uočljiva), izvadi se sam filter tako da ostane prazno kućište i onda se sve lepo vrati na svoje mesto. Ukoliko na tehničkom zbog svežih varova ili varova koji očigledno nisu fabrički posumnjaju da je DPF skidan i da su mu izvađene „iznutrice“, Englez će prosto reći da je DPF skidan kako bi se očistio hemijsko-ultrazvučnim putem nakon što su zakazale sve vrste regeneracije ili da je stavljen nov DPF nakon što je stari potpuno „zakazao“. Podrazumeva se i da treba da se odradi softverski deo, tj. da se „prevari“ kompjuter, srede senzori i slično, da ne ulazimo sad u detalje.

A-ha! A šta kad na tehničkom radnik nabije sondu u auspuh da „izmeri“ izduvne gasove!? Odmah će da mu prikaže da ima mnogo čađi i shvatiće da je DPF skinut!

Neće… Ne možemo da tvrdimo za sve zemlje, ali na primer u Engleskoj još uvek nisu našli pouzdan način kako da utvrde da li je nešto „muljano“ sa DPF filterom. Ako je prazno kućište vraćeno na svoje mesto, bez ozbira na sumnjive varove, ne mogu da utvrde ili dokažu da li je DPF izbačen iz izduvnog sistema.

Uređaji za analizu izduvnih gasova, bar oni koje koriste u Engleskoj, takođe ne mogu da pomognu, što su i zvanični organi za kontrolu rada tehničkih pregleda u Velikoj Britaniji odavno javno potvrdili. Snimljeno je i više dokumentaraca na tu temu.

Nadležni kažu da ubrzano rade na rešavanju ovog problema, te da će uskoro stati u kraj ovakvim prevarama. Međutim, mnogi radnici na tehničkim pregledima u Engleskoj ukazuju na brojne probleme koje treba rešiti da bi oni zaista mogli bez sumnje da utvrde da je manipulisano DPF filterom, naročito zbog toga što je ovaj sistem ugrađen na različite načine kod različitih modela, uz neretko veoma težak fizički pristup ili sam vizuelni pregled.

Naravno, tu je i mogućnost softverskog proveravanja, odnosno utvrđivanja da li je manipulisano softverom koji je odgovoran za sve u vezi DPF-a. Problem je u tome što razne firme koje se bave uklanjanjem DPF-a ne modifikuju softver na isti način. Takođe, nemaju ni svi dijagnostički uređaji iste mogućnosti da utvrde da li je originalni softver izmenjen. Tu je i sposobnost/obučenost radnika na tehničkom pregledu da obavljaju ovakvu vrstu provere na bezbroj modela automobila raznih proizvođača.

Dakle, može da se utvrdi da je DPF uklonjen, ali ostaje pitanje da li radnici na tehničkom pregledu imaju neophodne informacije u vezi određenog modela, kao i neophodan softverski alat za takvu proveru.

U svakom slučaju, ovaj problem je široko rasprostranjen, a nadležni u Engleskoj javno su priznali da za sada nemaju rešenje. Da li će i kada doći do nekog rešenja, trenutno nemamo informaciju. Niko ne može da predvidi šta može da se desi.

U igri su brojni faktori - bes čitave armije vlasnika dizelaša (čuvanje socijalnog mira), politički interesi, lobiranje i interesi proizvođača automobila i čitave auto industrije, troškovi uvođenja novih procedura i tehnologije za proveru DPF sistema...

Šta ovo znači za nas u Srbiji?

U sledećih par godina sigurno neće biti većih potresa. Kao što smo već rekli, na tehničkom pregledu će se obavljati provera uz eventualno upozorenje u slučaju nepravilnosti, ali neće biti nikakvih posledica po vlasnika automobila.

Za tri godine, kada bi upozorenja trebalo da se pretvore u nemogućnost prolaska tehničkog, ipak može doći do raznih problema u praksi koji bi mogli dodatno da produže taj prelazni period. To se već mnogo puta dešavalo kod uvođenja novih pravila i procedura, kao npr. sa auto školama.

Na prvom mestu, radnik na tehničkom mora da ima informaciju da li je određeni automobil fabrički proizveden sa DPF-om. Stvar je u tome što je isti model sa istim motorom na neka tržišta mogao da ode sa DPF-om, a na druga bez njega.

Ne postoji pouzdan i univerzalan način da radnici na tehničkom pregledu znaju koji automobil treba da ima DPF. Naravno, ovo važi za automobile proizvedene u određenom rasponu godina, kada su se neki proizvodili i sa i bez DPF-a. Svi iole noviji dizelaši imaju DPF (fabrički).

Jedino rešenje je da tehnički pregled ima pristup nekoj bazi podataka iz koje bi na osnovu broja šasije mogli da vide da li određeni auto treba da ima DPF. Kao što smo svedočili poslednjih godina na sličnim primerima, pravljenje takve baze ili uspostavljanje pristupa nekoj već postojećoj (u inostranstvu) može da se oduži u nedogled i da se u praksi pokaže problematičnom za primenu iz raznih razloga.

U samu problematiku otkrivanja „muljanja“ sa čitavim sistemom DPF-a, uključujući softver i senzore, nećemo dalje ulaziti, pošto smo o tome već dovoljno govorili u gornjem delu teksta. Uglavnom, jasno je da će mnogi uspeti „da se snađu“.

Da li moj auto fabrički ima DPF filter?

Ne znamo. Pokušajte da proverite u ovlašćenom servisu preko broja šasije. Ako je auto Euro 5, što je standard uveden u septembru 2009, onda skoro sigurno ima DPF. Međutim, moguće je da auto bude iz 2009. i 2010, a da nema DPF. Objašnjenje leži u raznim propisima, kao i u raznolikim pravilima određivanja godine proizvodnje automobila.

Nećemo ulaziti u detalje, ali auto može da bude proizveden u decembru 2008. godine, celu 2009. da provede u prodajnom salonu i da bude prodat i prvi put registrovan u januaru 2010. godine. Kada kao polovnjak stigne u Srbiju, u papirima će kao godina proizvodnje biti upisana 2010. godina.

 

Zbog svega navedenog, ne želimo, a i ne možemo da damo smernice na osnovu kojih biste mogli da utvrdite da li određeni auto iz ovog prelaznog perioda ima DPF. U nekim slučajevima ne pomaže ni zavirivanje ispod auta ili gledanje iz kanala.

DPF može da se očisti

Regeneracija, aktivna ili pasivna, u nemalom broju slučajeva jednostavno ne može da očisti filter. Tada je jedino rešenje da se filter skine i profesionalno očisti. Na sreću, kod nas postoje proverene firme koje se time bave i koje garantuju za rezultate.

Nakon čišćenja se proverava u kakvom je stanju filter, a trebalo bi da se vrati u stanje približno kao kada je bio nov. Cena čišćenja u jednoj firmi je 12.000 dinara, ali tu nisu uračunati demontaža i montaža, kao i kompjuterska dijagnostika.

Uz malo „guglovanja“ lako ćete naći firme koje se bave čišćenjem, pa se raspitajte telefonom o uslovima, cenama, načinu čišćenja, garanciji...

Nije uvek ni DPF kriv

Nije retkost da probleme sa DPF-om izazivaju drugi kvarovi, kao npr. neispravni ili prljavi razni senzori, EGR, dizne, turbo punjač i slično. Dakle, kvar neke od tih komponenti može izazove simptome koji ukazuju na zapušen DPF, pa aktivna ili pasivna regeneracija kratkotrajno srede situaciju, da bi se uskoro sve vratilo na staro, dovodeći očajnog vlasnika do ludila.

Takođe, neispravan rad motora može da dovodi do ubrzanog punjenja filtera česticama čađi, pa ni tada učestale regeneracije neće biti od velike pomoći. Čak i nakon skidanja i detaljnog čišćenja u servisu, problem može brzo da se vrati pošto u stvari nije uklonjen uzrok, tj. neispravan rad motora, već je samo sređena posledica, tj. zapušen DPF. Situacija može da bude vrlo kompleksna, a mnogi serviseri nemaju dovoljno iskustva po tom pitanju, pa se brojni vozači odlučuju na uklanjanje DPF filtera.

Da li je deo krivice na proizvođačima i na prodavcima automobila?

Odgovor najbolje znaju vozači koji su svog dizelaša kupili novog u prodajnom salonu. Da li im je prodavac rekao bilo šta u vezi DPF-a? Da li ih je upozorio da dizelaš možda nije najbolji izbor ukoliko 90% vožnje provedu u gradskoj gužvi? Da li im je objasnio čemu služi i kako funkcioniše DPF? Da li im je objasnio šta treba uraditi ili šta se ne sme raditi kada se upali lampica ili kada počne regeneracija?

„Pa sve to piše u uputstvu za korišćenje automobila!“, reći će neki. Tačno je, piše - ali u mnogim uputstvima ta tema je površno i nedovoljno jasno obrađena. Na primer, trebalo bi velikim boldovanim slovima da piše upozorenje nalik na: Ako je započet proces regeneracije DPF-a, nipošto ne gasite motor, a ukoliko ste u mogućnosti nastavite da vozite pri što višem broju obrtaja (ne baš maksimalnom - 3.000-3.500 o/min je sasvim dovoljno).

Takođe bi i na samoj instrument tabli ili ekranu navigacionog sistema trebalo da izađe jasno i konkretno uputstvo šta vozač treba, a šta ne treba da radi u trenutku kada je započeta regeneracija. Na primer - Ne gasite motor. Regeneracija DPF-a u toku. Ukoliko ste u mogućnosti nastavite da vozite, idealno na otvorenom putu ujednačenom brzinom.

Ovo je samo primer. Neka svaki proizvođač napravi listu jasnih uputstava koja će se prikazivati vozaču u vožnji, u realnom vremenu, kako bi znao šta tačno treba da uradi da bi sprečio probleme sa DPF-om.

Zaključak

Slobodno napišite vaše mišljenje ili opišite iskustvo sa DPF-om, a ukoliko ste ga uklonili recite kakav niz problema je doveo do te odluke.

Ovaj tekst je samo blago zagrebao površinu problema u vezi DPF filtera. I dalje postoji mnogo kontroverzi, nejasnoća, siromašnih i nejasnih objašnjenja od strane proizvođača automobila, ovlašćenih i neovlašćenih servisa koji nisu u stanju da reše problem na duži rok...


Pogledaj ostale vesti