Ljubitelji automobila "fića" okupili su se u centru Beograda na "Fićijadi". Ovu humanitrnu akciju organizovali su Udruženje "Nacionalna klasa" i Institut za transfuziju krvi.
Udruženje "Nacionalna klasa" i Institut za transfuziju krvi organizovali su u Beogradu "Fićijadu", akciju koja je okupila ljubitelja nacionalne automobilske ikone "fiće".
"Fićijada" u Beogradu
Predstavnik Udruženja "Nacionalna klasa" Ivan Ivanović rekao je novinarima na Trgu Republike da je ova "Fićijada" humanitarnog karaktera, odnosno da će svi vozači dati krv, i dodao da se nada da će njihovim stopama krenuti i druga udrženja ljubitelja automobila.
Na "Fićijadi" bilo je izloženo 15 fića, među kojima je najstariji 1964. godište, a najmlađi 1985. godište. Vlasnik najmlađeg fiće Lazar Lazić iz Šabca i njegov automobil isto su godište.
"Kupio sam ga 2003. godine u inat drugarima, jer nisu ispoštovali dogovor da ćemo zajedno kupiti "fiću". Ovo je moj prvi automobil, mada ga ne vozim po lošem vremenu", rekao je Lazar Lazić uz osmeh.
Beograđanin Ilija Mihajlović je u opremanje svog "ljubimca", plave boje, sa komfornim modernim sedištima i em-pe tri plejerom, uložio više od 3.000 evra.
"Kola je kupio ćale 1979. godine, onda ih je uzela tetka, pa su konačno dospela i u moje ruke. Pravljen je za dvoje i sasvim je udoban", veli Mihajlović.
Na pitanje kako pronalazi delove i da li ih ima na tržištu, on je odgovorio da se delovi teško nabavljaju i da su dosta skupi. Mnogi kažu i da je bolje, a ponekad i jefitinije kupiti cela kola.
"Fiće" se u Srbiji, kaže Mihajlović, mogu kupiti putem oglasa, ali većina nije baš u "zavidnom stanju". Dobro očuvane i sređene koštaju i po nekoliko hiljada evra.
Vlasnici, u odnosu na moderne mašine, tog "minijaturnog" automobila, sastaju se 10-15 puta godišnje. Iako "fića", u odnosu na savremene automobile, deluje skučeno, vlasnici su saglasni da ima dovoljno prostora i za petočlanu porodicu, pa čak i ako krene na duže putovanje.
Automobil veka i milenijuma
Pojedinci smatraju da je pojavljivanje "fiće" bio presudno za motorizaciju Jugoslavije, a pre tačno deset godina srpski vozači su ga na beogradskom sajmu proglsili za automobil veka i milenijuma.
"Fića" je bio i deo nekadašnjeg voznog parka policije, hitne pomoći i vojske, a mnogi u Srbiji su u tim kolima "prošli" obuku i dobili vozačku dozvolu.
Priča o, može se reći, najpopularnijem "Fijatovom" modelu počela je pre više od pola veka -1955. godine kada je na sajmu automobila u Ženevi predstavljen prvi "fića" - minijaturni četvorosed u samonosećoj karoseriji sa dvoja vrata.
Nekoliko godina ranije glavni "Fijatov" inženjer Dante Đakosa dobio je "domaći zadatak" da konstruiše malo vozilo koje će, za razliku od "Fijata 500", legendarnog "Topolina", omogućiti udoban prevoz za četiri putnika.
Da je Đakosa zadatak završio uspešno indirektno potvrđuje podatak da je za prvih pet godina prodato čak milion "fića", koji su "osvajali srca" simpatičnom karoserijom, malom potrošnjom goriva i brzinom od 100 kilometara na sat.
Pored Italije i Jugoslavije, "Fiat 600" se proizvodio i u Argentini, Austriji i Španiji, a proizvedeno ih je više od 2,5 miliona.
Preuzeto sa rts.rs
